Što povezuje Reru i coq au vin?
Početkom 20. stoljeća, kada je započela gradnja čuvene Rere – uskotračne pruge koja je povezivala Split i Sinj – nadzor nad radovima vršili su francuski inženjeri. Dani provedeni pod kliškim nebom bili su dugi, a večeri hladne, pa su poželjeli domaćem svijetu pokazati jedno svoje tradicionalno jelo – coq au vin, pivca kuhanog u vinu.
Na Klisu, gdje peradi nije nedostajalo, a vino se točilo u bokale, francuski je recept brzo pronašao svoj dom. I nije prošlo dugo dok mirisi vina, luka i domaćeg pivca nisu ispunili komine i kužine, stapajući dvije kulture u jednom loncu.
Danas, dok sam pripremao svoju verziju tog slavnog jela, jugo se razmahao, kiša lila kao iz kabla, a struja – nestala. Bez razmišljanja nastavio sam kuhati na kominu, i u tom trenutku, u tom plamenu, u toj tišini – osjetio sam nešto staro, poznato, iskonsko. Možda baš onaj okus u kojem su i ti inženjeri nekoć uživali, negdje između tračnica i domaće kapljice.
I ne mogu a da se ne sjetim – restoran na Klisu, koji i danas stoji, započeo je upravo s pivcem u vinu. Neke priče vrijeme ne briše. Samo ih kuha na tiho.
Na Klisu, gdje peradi nije nedostajalo, a vino se točilo u bokale, francuski je recept brzo pronašao svoj dom. I nije prošlo dugo dok mirisi vina, luka i domaćeg pivca nisu ispunili komine i kužine, stapajući dvije kulture u jednom loncu.
Danas, dok sam pripremao svoju verziju tog slavnog jela, jugo se razmahao, kiša lila kao iz kabla, a struja – nestala. Bez razmišljanja nastavio sam kuhati na kominu, i u tom trenutku, u tom plamenu, u toj tišini – osjetio sam nešto staro, poznato, iskonsko. Možda baš onaj okus u kojem su i ti inženjeri nekoć uživali, negdje između tračnica i domaće kapljice.
I ne mogu a da se ne sjetim – restoran na Klisu, koji i danas stoji, započeo je upravo s pivcem u vinu. Neke priče vrijeme ne briše. Samo ih kuha na tiho.